... инсомниа...
+3
amans*
neprijateljska emigracija
ВЈТ
7 posters
Strana 5 od 5
Strana 5 od 5 • 1, 2, 3, 4, 5
Re: ... инсомниа...
Every day is an opportunity to reinvent yourself. Kortaggio
Not bad, slawene, thank you.
amans*- Broj poruka : 1003
Datum upisa : 04.02.2010
Re: ... инсомниа...
[You must be registered and logged in to see this link.]
amans*- Broj poruka : 1003
Datum upisa : 04.02.2010
Re: ... инсомниа...
Сваки човек би требало да има тајни пред другима јер је то услов опстанка сопствене личности.
slawen- Broj poruka : 5851
Datum upisa : 11.07.2009
Re: ... инсомниа...
Ja sam razresila insomniju i spavam kao beba vec mesecima. Nije bilo lako, ali vredelo je
amans*- Broj poruka : 1003
Datum upisa : 04.02.2010
Re: ... инсомниа...
slawen ::Сваки човек би требало да има тајни пред другима јер је то услов опстанка сопствене личности.
Zasto?
amans*- Broj poruka : 1003
Datum upisa : 04.02.2010
Re: ... инсомниа...
amans* ::slawen ::Сваки човек би требало да има тајни пред другима јер је то услов опстанка сопствене личности.
Zasto?
Исто хтједох да упитам.
ВЈТ- Admin
- Broj poruka : 1340
Datum upisa : 11.07.2009
Re: ... инсомниа...
КОНАЧНО!
приметио сам био прво да се не сећам како сам претходне вечери доспео ту где јесам....
онако како јесам
миссим,
нисам се ја будио испод линколнмеморијала
или у Лхаси
згодно је, обоје почиње на "Л"
али нисам се никако могао да сетим како сам доспео ту, у свој кревет
па сам се привикао на то
рачунам, алкохол поравнава оне бразде
по сивој (гласачкој) маси
али онда
као у "Амелији Пулен"
приметим да ми "неко" премешта ствари
КОНКРЕТНО, браунов апарат за бријање
прво сам приметио да га је неко преместио из пуњача у ком ередовно стоји, на пбоду лавабоа, у спаваћу собу
затим га једне од следећих ноћи уопште није било
пуњач је висио на свом каблу изнад кањона који се пружао линијом лавабо - WC шоља
нашао сам га на радијатору у предсобљу
онда ништа, неколико ноћи
па синоћ, опет га нема тамо где треба да је, у држачу/пуњачу
али га ујутру затичем на радној плочи у кухињи
лудим
сасвим сигурно месечарим
моја мајка је радила слично
али пре тридесет-четрдесет година
и моја сестра, кад је ушла у пубертет
питије...
али ја
за мене је ово само
симптом паркинсона
или алкохолне деменције
или чега већ
..........
приметио сам био прво да се не сећам како сам претходне вечери доспео ту где јесам....
онако како јесам
миссим,
нисам се ја будио испод линколнмеморијала
или у Лхаси
згодно је, обоје почиње на "Л"
али нисам се никако могао да сетим како сам доспео ту, у свој кревет
па сам се привикао на то
рачунам, алкохол поравнава оне бразде
по сивој (гласачкој) маси
али онда
као у "Амелији Пулен"
приметим да ми "неко" премешта ствари
КОНКРЕТНО, браунов апарат за бријање
прво сам приметио да га је неко преместио из пуњача у ком ередовно стоји, на пбоду лавабоа, у спаваћу собу
затим га једне од следећих ноћи уопште није било
пуњач је висио на свом каблу изнад кањона који се пружао линијом лавабо - WC шоља
нашао сам га на радијатору у предсобљу
онда ништа, неколико ноћи
па синоћ, опет га нема тамо где треба да је, у држачу/пуњачу
али га ујутру затичем на радној плочи у кухињи
лудим
сасвим сигурно месечарим
моја мајка је радила слично
али пре тридесет-четрдесет година
и моја сестра, кад је ушла у пубертет
питије...
али ја
за мене је ово само
симптом паркинсона
или алкохолне деменције
или чега већ
..........
slawen- Broj poruka : 5851
Datum upisa : 11.07.2009
Re: ... инсомниа...
можда треба Лахси уместо Лхаси...
ма ко их јебе
Молим вас, да ово остане међу нама
Да ОНА не сазна
ма ко их јебе
Молим вас, да ово остане међу нама
Да ОНА не сазна
slawen- Broj poruka : 5851
Datum upisa : 11.07.2009
Re: ... инсомниа...
дефинитивно месечарим
са апарата за бријање прешао сам на остало
пешкир, који сам из купатила донео и нагурао испод кревета
корпу за смеће сам померио на сред дневне собе
нисам само сигуран за ону керамичку плочицу (вишка парче) која је стајала на тераси
можда ју је оборио ветар, или голубови, па се разбила
са апарата за бријање прешао сам на остало
пешкир, који сам из купатила донео и нагурао испод кревета
корпу за смеће сам померио на сред дневне собе
нисам само сигуран за ону керамичку плочицу (вишка парче) која је стајала на тераси
можда ју је оборио ветар, или голубови, па се разбила
slawen- Broj poruka : 5851
Datum upisa : 11.07.2009
Re: ... инсомниа...
и то је део проблема
мислим, то што ми је стан на деветом спрату
ноћас сам сањао да пишам кроз прозор, све док ми неко није викнуо ало, хеј!
онда сам престао, спустио ролетну и затворио прозор
или можда нисам сањао, можда ме је тај неко пробудио
у том случају - тераса, прозор... не само да сам се осрамотио, већ сам опасно близу
лета изнад кукавичјег гнезда
без крила
мислим, то што ми је стан на деветом спрату
ноћас сам сањао да пишам кроз прозор, све док ми неко није викнуо ало, хеј!
онда сам престао, спустио ролетну и затворио прозор
или можда нисам сањао, можда ме је тај неко пробудио
у том случају - тераса, прозор... не само да сам се осрамотио, већ сам опасно близу
лета изнад кукавичјег гнезда
без крила
slawen- Broj poruka : 5851
Datum upisa : 11.07.2009
Re: ... инсомниа...
али, и такво спавање је боље од неспавања...
slawen- Broj poruka : 5851
Datum upisa : 11.07.2009
Re: ... инсомниа...
Volfgang Borhert
Prevela s nemačkog Mila Gavrilović
HLEB
Iznenada se probudila. Bilo je pola tri. Razmišljala je o tome zašto se probudila. A, da!
Neko je u kuhinji udario o stolicu. Osluškivala je zvuke iz kuhinje. Bilo je tiho. Bilo je previše tiho, i kad je prešla
rukom po krevetu pored sebe, osetila je da je prazan. Zato i jeste tako posebno tiho: nedostaje njegovo disanje. Ustala je i otapkala
po mraku do kuhinje. U kuhinji su se sreli. Bilo je pola tri. Ugledala je nešto belo na kuhinjskom ormariću. Upalila je svetlo.
Stajali su jedno naspram drugog u spavaćicama. Noću. U pola tri.
U kuhinji.
Tanjir s hlebom je stajao na stolu. Videla je da je isekao malo hleba. Nož je i dalje stajao kraj tanjira. I na stolnjaku je bilo
mrva. Pre nego što odu na spavanje, ona uvek očisti stolnjak. Svake večeri. A sada je na stolnjaku bilo mrva. I nož je tu. Osetila je
kako je od hladnih pločica polako podilazi jeza. Onda je skrenula pogled s tanjira.
– Učinilo mi se da ovde ima nekog – reče on i stade da gleda oko sebe.
– I ja sam čula nešto – odgovori ona i pomisli kako noću, u toj spavaćici, zaista izgleda prilično staro. Onoliko koliko i
jeste star. Šezdeset tri. Danju nekad izgleda mlađe. Ona zaista izgleda staro, pomislio je, u toj spavaćici izgleda baš staro.
Ali to je verovatno zbog kose. Kod žena je noću uvek stvar u kosi. Ona ih najednom postari.
– Trebalo je da obuješ nešto. Stojiš bos na pločicama. Prehladićeš se.
Nije ga pogledala, jer nije mogla da podnese što ju je lagao.
Što ju je lagao posle trideset devet godina braka.
− Učinilo mi se da ovde ima nekog – ponovo reče, i dalje glupavo zverajući unaokolo po kuhinji – čuo sam nešto. Zato sam
pomislio da ovde ima nekog.
− I ja sam čula nešto. Ali verovatno nema ničeg. Podigla je tanjir sa stola i istresla mrve sa stolnjaka.
− Ne, verovatno nema ničeg – ponovi on nesigurno.
Ona mu priđe i uhvati ga podruku.
− Hajdemo. Verovatno je nešto spolja. Hajdemo u krevet. Prehladićeš se. Na tim hladnim pločicama.
On pogleda ka prozoru.
− Da, verovatno je bilo nešto spolja. Učinilo mi se da je odavde.
Podigla je ruku ka prekidaču. Moram odmah da ugasim svetlo inače ću morati da pogledam u tanjir, pomislila je. Nipošto ne
smem da pogledam u tanjir.
− Hajde – reče i ugasi svetlo – verovatno je bilo nešto napolju.
Oluk uvek lupa o zid kad duva vetar. Sigurna sam da je to bio oluk.
Uvek klepeće kad duva vetar.
Tabanali su kroz mračan hodnik do spavaće sobe. Njihova bosa stopala su šljapkala po podu.
− Da, duva vetar – reče on. – Celu noć duva.
Kad su legli u krevet, ona reče:
− Da, celu noć duva. Verovatno je bio oluk.
− Da, mislio sam da je iz kuhinje. Verovatno je bio oluk. – Rekao je to kao da je već bio napola zaspao.
Ali ona je primetila njegov izveštačen glas dok je lagao. – Hladno je – zevnula je blago – zavućiću se ispod ćebeta. Laku noć.
−‘Noć – odgovori on i dodade – da, baš je hladno.
Onda se utišao. Posle nekoliko minuta je čula kako tiho i bojažljivo žvaće. Disala je duboko i ujednačeno, namerno, kako on
ne bi primetio da je još budna. Međutim, njegovo žvakanje je bilo tako jednolično da ju je polako uspavalo.
Kada je naredne večeri došao kući, ona mu tutnu četiri kriške hleba. Pre mu je davala samo tri.
− Slobodno pojedi četiri – reče i pomeri se malo od lustera.
– Nešto mi ne prija hleb. Slobodno pojedi još jednu. Nešto mi ne prija.
Primetila je kako je duboko zaronio glavu u tanjir. Nije dizao pogled. U tom trenutku se sažalila.
− Ne možeš da pojedeš samo dve kriške – reče on njenom tanjiru.
− Naravno da mogu. Uveče mi ne prija hleb. Slobodno jedi!
Jedi, hajde!
Sačekala je malo, i tek je onda sela za sto ispod lustera.
Prevela s nemačkog Mila Gavrilović
HLEB
Iznenada se probudila. Bilo je pola tri. Razmišljala je o tome zašto se probudila. A, da!
Neko je u kuhinji udario o stolicu. Osluškivala je zvuke iz kuhinje. Bilo je tiho. Bilo je previše tiho, i kad je prešla
rukom po krevetu pored sebe, osetila je da je prazan. Zato i jeste tako posebno tiho: nedostaje njegovo disanje. Ustala je i otapkala
po mraku do kuhinje. U kuhinji su se sreli. Bilo je pola tri. Ugledala je nešto belo na kuhinjskom ormariću. Upalila je svetlo.
Stajali su jedno naspram drugog u spavaćicama. Noću. U pola tri.
U kuhinji.
Tanjir s hlebom je stajao na stolu. Videla je da je isekao malo hleba. Nož je i dalje stajao kraj tanjira. I na stolnjaku je bilo
mrva. Pre nego što odu na spavanje, ona uvek očisti stolnjak. Svake večeri. A sada je na stolnjaku bilo mrva. I nož je tu. Osetila je
kako je od hladnih pločica polako podilazi jeza. Onda je skrenula pogled s tanjira.
– Učinilo mi se da ovde ima nekog – reče on i stade da gleda oko sebe.
– I ja sam čula nešto – odgovori ona i pomisli kako noću, u toj spavaćici, zaista izgleda prilično staro. Onoliko koliko i
jeste star. Šezdeset tri. Danju nekad izgleda mlađe. Ona zaista izgleda staro, pomislio je, u toj spavaćici izgleda baš staro.
Ali to je verovatno zbog kose. Kod žena je noću uvek stvar u kosi. Ona ih najednom postari.
– Trebalo je da obuješ nešto. Stojiš bos na pločicama. Prehladićeš se.
Nije ga pogledala, jer nije mogla da podnese što ju je lagao.
Što ju je lagao posle trideset devet godina braka.
− Učinilo mi se da ovde ima nekog – ponovo reče, i dalje glupavo zverajući unaokolo po kuhinji – čuo sam nešto. Zato sam
pomislio da ovde ima nekog.
− I ja sam čula nešto. Ali verovatno nema ničeg. Podigla je tanjir sa stola i istresla mrve sa stolnjaka.
− Ne, verovatno nema ničeg – ponovi on nesigurno.
Ona mu priđe i uhvati ga podruku.
− Hajdemo. Verovatno je nešto spolja. Hajdemo u krevet. Prehladićeš se. Na tim hladnim pločicama.
On pogleda ka prozoru.
− Da, verovatno je bilo nešto spolja. Učinilo mi se da je odavde.
Podigla je ruku ka prekidaču. Moram odmah da ugasim svetlo inače ću morati da pogledam u tanjir, pomislila je. Nipošto ne
smem da pogledam u tanjir.
− Hajde – reče i ugasi svetlo – verovatno je bilo nešto napolju.
Oluk uvek lupa o zid kad duva vetar. Sigurna sam da je to bio oluk.
Uvek klepeće kad duva vetar.
Tabanali su kroz mračan hodnik do spavaće sobe. Njihova bosa stopala su šljapkala po podu.
− Da, duva vetar – reče on. – Celu noć duva.
Kad su legli u krevet, ona reče:
− Da, celu noć duva. Verovatno je bio oluk.
− Da, mislio sam da je iz kuhinje. Verovatno je bio oluk. – Rekao je to kao da je već bio napola zaspao.
Ali ona je primetila njegov izveštačen glas dok je lagao. – Hladno je – zevnula je blago – zavućiću se ispod ćebeta. Laku noć.
−‘Noć – odgovori on i dodade – da, baš je hladno.
Onda se utišao. Posle nekoliko minuta je čula kako tiho i bojažljivo žvaće. Disala je duboko i ujednačeno, namerno, kako on
ne bi primetio da je još budna. Međutim, njegovo žvakanje je bilo tako jednolično da ju je polako uspavalo.
Kada je naredne večeri došao kući, ona mu tutnu četiri kriške hleba. Pre mu je davala samo tri.
− Slobodno pojedi četiri – reče i pomeri se malo od lustera.
– Nešto mi ne prija hleb. Slobodno pojedi još jednu. Nešto mi ne prija.
Primetila je kako je duboko zaronio glavu u tanjir. Nije dizao pogled. U tom trenutku se sažalila.
− Ne možeš da pojedeš samo dve kriške – reče on njenom tanjiru.
− Naravno da mogu. Uveče mi ne prija hleb. Slobodno jedi!
Jedi, hajde!
Sačekala je malo, i tek je onda sela za sto ispod lustera.
slawen- Broj poruka : 5851
Datum upisa : 11.07.2009
Strana 5 od 5 • 1, 2, 3, 4, 5
Strana 5 od 5
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|